Ako �elimo otkriti sve bogatstvo intimnog odnosa koji ve�e Crkvu i Euharistiju, ne mo�emo zaboraviti Mariju, Majku i uzor Crkve.

U odre�enom je smislu Marija �ivjela svoju euharistijsku vjeru i prije ustanovljenja Euharistije budu�i da je prinijela svoje djevi�ansko krilo za utjelovljenje Rije�i Bo�je. Euharistija se, dok upu�uje na muku i uskrsnu�e, istodobno nalazi u kontinuitetu s utjelovljenjem. Marija je u Navje�tenju za�ela Sina Bo�jega u fizi�koj stvarnosti njegova tijela i krvi,anticipiraju�i u sebiono �to �e u odre�enoj mjeri sa-kramentalno biti ostvareno svakom vjerniku koji,pod prilikama kruha i vina, prima tijelo i krv Gospodnju. Postoji stoga duboka analogija izme�u fiat koji je Marija izgovorila na an�elove rije�i i amen koji izgovara svaki vjernik kad prima tijelo Gospodnje."Ovo �inite meni na spomen" (Lk 22,19). U "spomen-�inu" Kalvarije prisutno je sve ono �to je Krist izvr�io u svojoj muci i smrti. Stoga je prisutno i ono �to je Krist ispunio i prema Majci, a u na�u korist. Njoj uistinu predaje ljubljenoga u�enika, a u njemu predaje svakoga od nas: "Evo ti sina!"(usp. Iv 19,26-27).

U Euharistiji �ivjeti spomen-�in Kristove smrti zna�i tako�er trajno primati ovaj dar. To zna�i, po Ivanovu primjeru, sa sobom uzeti onu koja nam je svaki put darovana kao Majka. Istodobno, to zna�i i zauzetost da se suobli�imo Kristu dolaze�i u Maj�inu �kolu i dopu�taju�i joj da nas prati. Marija je, s Crk-vom i kao Majka Crkve,prisutna u svakom na�em euharistijskom slavlju. Ako su Crkva i Euharistija nerazdru�ivo povezani,to treba re�i i za Mariju i Euharistiju. To je razlog za�to se ve� od najstarijih vremena u euharistijskim slavljima, u Crkvama Istoka i Zapada, uvijek spominje Marija.

U Euharistiji Crkva se potpuno sjedinjuje s Kristom i njegovom �rtvom, poprimaju�i Marijin duh. Ova se istina dublje mo�e shvatiti i��iiavaju�i Veli�a pod euharistijskim vidom. Euharistija je uistinu, poput Marijine pjesme, prije svega hvala i zahva-Ijivanje. Kada Marija kli�e: "Veli�a du�a moja Gospodina i klik�e duh moj u Bogu mome spasitelju", ona u krilu nosi Isusa. Hvali Oca "za" Isusa, ali ga hvali tako�er "u" Isusu i "s" Isusom. Upravo je to istinski "euharistijski stav". Istodobno se Marija sje�a divnih djela koja je Bog u�inio u povijesti spasenja, prema obe�anju danu ocima (usp. Lk 1,55), navje��uju�i �udo koje sva druga nadvisuje, otkupiteljsko Utjelovljenje. U Veli�a, naposljetku, prisutna je eshatolo�ka protegnutost Euharistije. Svaki put kad se Sin Bo�ji nama iznova predstavlja u "siroma�tvu" sakramentalnih znakova, kruha i vina, u svijet je polo�eno sjeme one nove povijesti u kojoj su "silni oboreni s prijestolja", a "uzvi�eni ponizni" (usp. Lk 1,52). Marija pjeva o onom "novom nebu" i "novoj zemlji" koji su u Euharistiji na�li svoju anticipaciju, a u odre�enom smislu i svoj plan i program. Ako Veli�a izra�ava Marijinu duhovnost, ne postoji ni�ta ve�e od te duhovnosti �to nam mo�e pomo�i u �ivljenju euharistijskog Otajstva. Euharistija nam je dana kako bi sav na� �ivot, poput Marijina, postao jedan Veli�a.

Pripremio: Samostan sv. Margarite - Pag