Uvod

Ru�ni sat, aktovka, krevet, penkalo, nao�ale, knjiga, ra�unalo, automobil, slika roditelja, nov�ani(dokumenti), telefon, rokovnik, svije�a, kri�, pribor za jelo, ko�ara za papir, ki�obran, klju�evi, pisa�i stol, stolna lampa, biblija, novine, ku�no zvono.

Uvod

Sveti Benedikt tra�i od celerara, ekonoma samostana: ,,Sve posude i sav samostanski imetak neka smatra kao posve�eno oltarsko posu�e" (RB 31,10). Za Benedikta ne postoji razlika izme�u profanoga i sakralnoga, izme�u �isto svjetovne stvari i svete posude. Sve je dodirnuto i pro�eto Bo�jim Duhom. U svemu susre�emo Bo�je stvorenje i u njemu Stvoritelja. Stoga je u opho�enju sa stvarima potrebna pa�ljivost i obazrivost. Benedikt to ekonomu stavlja na savjest u poglavlju ,,O oru�u i ostalim samostanskim stvarima" (RB 32). Ekonom treba paziti na to da se bra�a bri�ljivo i savjesno odnose prema stvarima. Nije to samo zapovijed �tedljivosti. Za njega je to duhovno pitanje. Jer moja se duhovnost pokazuje u na�inu kako se odnosim prema stvarima. Tko sa svojim alatom postupa nepa�ljivo ili �ak brutalno, o�ituje time svoju nutarnju krutost i bezosje�ajnost. On dodu�e mo�e o�itovati pobo�ne misli, ali duhovnost mu je samo u glavi, ne i u njegovim rukama. Ali ako je i u njegovim rukama, njegova je duhovnost prava. Benediktova duhovnost je prizemljena duhovnost. Ona ne samo da oblikuje zemlju, nego se izra�ava i u odnosu prema zemlji, prema zemaljskome.

U ranome mona�tvu svaki se �in monaha shva�ao kao sve�eni�ki �in. Sve�enik je �uvar svetoga. On ima osje�aj za to da je sve �to dodirujemo sveto, da pripada Bogu. Origen govori o tome da svaki kr��anin vr�i (obavlja) sve�eni�ku slu�bu na oltaru srca. ,,Oltar je dakle �ovjekovo srce koje se smatra najodli�nijim, najotmjenijim u �ovjeku." I on opominje kr��ane: ,,Na oltaru treba uvijek biti vatra." Vatra je slika za Duha Svetoga kojega se u tradiciji opisuje kao oganj i kao ljubav. Uza sve �to �inimo, potrebna je vatra srca. Sve trebamo �initi nepodijeljenim, pa�ljivim srcem u kojemu gori vatra ljubavi. Tada �e sve �to �inimo biti sveti �in. I mi �emo u stvarima svakodnevice otkriti vatru ljubavi. Sve �to dodirujemo, postaje ne�to sveto, ne�to �to postaje slikom Bo�je naklonosti.

Ve� je Isus stvari svakodnevice gledao kao sliku za dublju stvarnost. On u vratima vidi sliku sama sebe. On je prava vrata. On nam otvara nutarnji prostor srca. On je pravi trs. U trsu prepoznajemo da smo u Kristu i on u nama. On u vodi vidi sliku izvora vje�noga �ivota. On sama sebe daje u kruhu da nas okrijepi na na�emu putu. Za Isusa je sve izvanjsko slika nutarnje stvarnosti. Izvanjsko je puno Duha Bo�jega. U meditacijama (koje slijede) �elim u na�u svakodnevicu konkretizirati ovaj Isusov na�in gledanja i duhovnost ranoga mona�tva. Draga �itateljice, dragi �itatelju, mo�da s nekim svakodnevnim stvarima o kojima ovdje razmatramo imate svojih pote�ko�a. Mo�da vam neke stvari izgledaju smije�ne. Ovdje do pomalo izra�aja dolazi na�in duhovnosti bez ozbiljnih namjera. �elim vam da vas misli potaknu da usred svakodnevice susretnete Boga, �ak i u naoko neupadljivim (neznatnim) i banalnim stvarima s kojima ste povezani.

Ru�ni sat

Moj ru�ni sat pokazuje mi vrijeme. Podsje�a me na to da mi je vrijeme ograni�eno. Ponekad me stavlja pod pritisak jer je ve� pro�lo puno vremena i jer me ve� �eka sljede�i termin. Moj ru�ni sat postaje tada ,,mjera� vremena", ,,kronometar", pokazuje mi vrijeme. Ali ja ga do�ivljavam i druk�ije. Kad dr�im predavanje preda se stavim svoj ru�ni sat da ne bih govorio niti prekratko niti predugo. Pravo vrijeme, ugodno vrijeme, primjereno vrijeme nije vi�e ,,kronos", neumoljivo vrijeme koje pro�dire svoju djecu, nego ,,kairos", ugodno vrijeme, vrijeme milosti. Isus je uvijek govorio o ovome ,,kairosu": ,,Ispunilo se vrijeme, pribli�ilo se kraljevstvo nebesko." Moj ru�ni sat mi daje ne samo sigurnost i strukturu za moj rad, nego mi pokazuje i ugodno vrijeme u kojemu me Bog dodiruje, vrijeme u kojemu se dodiruju vrijeme i vje�nost.

Aktovka

Za�titni znak jednoga subrata je njegova prastara aktovka. naslijedio ju je od svoga oca. Ve� ju je on nosio sa sobom. Ona je vi�e od dr�a�a knjiga i radnog materijala. Podsje�a ga na oca i na pa�ljivost kojom je prema njoj postupao. Tako se on prema njoj odnosi kao prema svetome oltarskom posu�u. Podsje�a ga na ono �to je njemu sveto: na o�evu brigu za obitelj, na �ivotnu mudrost koju je otac u odnosu prema stvorenim stvarima iznosio na vidjelo, na pa�nju koju je imao prema stvarima. Predstavnici i savjetnici postrojenja danas sa sobom nose bitno ve�e torbe kad do�u k meni u ured. Tada tako�er promatram kako se oni �esto prema njima odnose vrlo obazrivo, kako su ponosni da u nju stane sve �to trebaju za savjetovanje. Na�in kako svatko postupa sa svojom aktovkom govori uvijek ne�to i o njemu i njegovoj du�i. Obazrivost u opho�enju s torbom obe�ava i dobru kvalitetu razgovora.

Krevet

Kad nakon predavanja kasno do�em ku�i, radujem se svome krevetu. On me ne samo poziva na spavanje i po�inak, nego mi dariva i sigurnost. Kod predavanja sam stajao ured ljudi. Sada sam s�m. Priljubim se uz krevet i u�ivam samo�u. I pu�tam da padnem u Bo�je ruke. Zami�ljam si kako me one nose. Ne moram �initi ni�ta. Sutra�nji termini nisu va�ni. Nitko od mene ne �eli ni�ta.- Jednostavno sam no�en, za�ti�en, prihva�en, nje�no dodirnut dobrim Bo�jim rukama. Od vremena studija u Rimu podnevni odmor mi je sveto vrijeme. Nakon objeda legnem pola sata u krevet. Prekri�im ruke preko prsiju i u�ivam da sukobi prijepodneva u poslovodstvu nemaju sada nikakva pristupa. To je kao spasonosan prekid. Ja dolazim u dodir sa samim sobom. U�ivam �to sve (jednostavno) ostavljam, dopu�tam da padnem, da se odmorim, da jednostavno budem.

Penkalo

Dok izra�ujem predavanje ili propovijed, pi�em svojim penkalom jednostavno spontano misli koje se u meni javljaju. Pri telefoniranju zapisujem najva�nije stvari koje moram upamtiti. A poslije predavanja moram �esto signirati mnoge knjige. Ne mogu pisati svakim penkalom. Ako je na njemu puno metala, osje�am odvratnost. Ono mi je previ�e hladno. Imam svoja omiljena penkala s kojima rado pi�em. Ona svakako imaju i svojstvo da jednostavno odmagle. Vi�e ih ne mogu na�i. Kad radim s ugodnim penkalom, misli mi naviru lak�e nego kad se slu�im neugodnom pisaljkom. Ugodan stav tijela, penkalo koje mi dobro le�i u ruci, sve je to va�no da i misli teku, da rado pi�em da ljubav mo�e te�i i u pisanje.

Nao�ale

Kad sam dobio svoje prve nao�ale za �itanje, u po�etku sam se sramio uop�e ih staviti. Izgledao sam smije�no s nao�alama. Mo�da je to bio razlog da sam ih �esto ostavljao le�ati. Sada pazim na svoje nao�ale kao na sveto posu�e. Znam koliko su mi va�ne. Bez njih ne mogu �itati. Kad �itam knjigu, moram najprije o�istiti nao�ale. Samo tako mogu nesmetano i radosno �itati knjigu koju sam upravo izabrao. Zahvalan sam da slova ne bje�e nego su posve jasna. Tako �itanje postaje u�itak. Svoje nao�ale uvijek imam u svome d�epu habita. Tako ne moram tra�iti kojekuda. One pripadaju meni. Oprezno s njima postupam. Osjetljive su. Samo ako sam pa�ljiv, ne�e dobiti ogrebotine. Zahvalan sam za njih. Jer bez njih ne bih mogao �itati. A bez �itanja moj bi �ivot bio siroma�niji. �itaju�i uranjam u drugi svijet, u svijet duha, u svijet Bo�ji.

Knjiga

Prije nego odem u ra�unovodstvo, ujutro �itam oko tri�etvrt sata. Bri�no si izaberem knjigu koju pro�itam od po�etka do kraja. Uranjam u jedan drugi svijet. To mome �ivotu daje jednu drugu dimenziju. Ne gubim se u svakodnevnome. U knjizi imam dijela na razmi�ljanju drugih ljudi, na razmi�ljanju ranijih vremena. To oboga�uje moje vlastito razmi�ljanje. Pitam se kako ljudi dolaze na ideju tako ne�to napisati. �to ej iskustvo koje stoji iza toga? Zahvalan sam za knjige koje imam u svojoj mona�koj �eliji. Za njima mogu svako malo posegnuti. Leksikon za duhovnost mi je tako jedna draga knjiga koja mi za neke natuknice daje poticaje, da sam mogu dalje razmi�ljati. Ili svako malo posegnem za komentarima evan�elja. Neke knjige su pouzdani pratitelji ve� dulje vrijeme. Prate me od moga studija. I uvijek ih iznova �itam. Bez knjiga moj bi �ivot bio bitno siroma�niji.

Ra�unalo

Svoje knjige pi�em na ra�unalu, na PC-ju koji imam u svojoj samostanskoj �eliji. Zahvalan sam za ovaj moderni alat. Ranije sam sve morao pisati rukom. Jer nisam mogao pisati izravno u pisa�i stroj. To je bilo previ�e kona�no. Na ra�unalu mogu eksperimentirati. Pi�u�i mi naviru misli. Zato se radujem �to utorkom i �etvrtkom oko �est sati ujutro sjednem za ra�unalo i pi�em �to upravo �eli te�i. I zahvalan sam da me moj PC ne ostavlja na cjedilu. U ra�unovodstvu imam drugo ra�unalo. S njime sam ponekad u sporu kad e-mail ne funkcionira ili se slova odjednom sastave. Tada tek primijetim da nije po sebi razumljivo da mogu pisati nesmetano. Stoga sam pa�ljiv i prema svome PC-iju. On ne mo�e podnijeti grube ruke. Ho�e da bude poslu�ivan nje�nim i blagonaklonim rukama.

Automobil

Moj automobil me sigurno doveze na mnoga mjesta na kojima moram dr�ati predavanja. Zahvalan sam da je uvijek dobro odr�avan. Na� automehani�ar brat Leandar, brine za to. Prije nego po�em na vo�nju, zamolim Boga za blagoslov i za an�ela �uvara koji �e me �uvati dok se vozim. Nedavno mi je ipak na autoputu isko�io iz brzine. Samo sam s mukom stigao na cilj. Kvar je bio u pogonu. Tada mi je opet postalo jasno da nije po sebi razumljivo da uvijek i sigurno prispijemo na cilj. U automobilu nemam mobitela. Tu do�ivljavam neku vrstu klauzure. Tu sam neometan. Mogu se predati vlastitim mislima ili meditirati. Ili mogu putem slu�ati vijesti i prometni radio. Tako sam u automobilu usred svijeta a ipak se mogu od njega povu�i. Gledam svijet a za�ti�en sam u klauzuri koja me odvaja od ovoga svijeta. (njegovan

Slika roditelj�

U svojoj samostanskoj �eliji na pisa�em stolu imam sliku svoga pokojnoga oca i sliku svoje pokojne majke. One me podsje�aju na to da roditeljima puno zahvaljujem (dugujem). Zdravi korijeni iz kojih izrasta moje �ivotno stablo, temelje se ne samo u Bogu, nego i u njima. Dok gledam njihove slike, dolazim u dodir s onim �to one utjelovljuju i iz �ega su �ivjeli. I osje�am se od njih pra�en. Uza me je za�ti�uju�a snaga moga oca. Ona mi ja�a ple�a. Pogled pun razumijevanja moje majke podsje�a me na to da pazim na sebe i da ne moram ispuniti sva o�ekivanja ljudi. Nije to sam Bo�ja spasonosna nazo�nost koja me okru�uje, nego i blagonaklonost roditelja. To me osloba�a pritiska da se u svome radu moram dokazivati. No�en sam Bo�jom ljubavlju i ljubavlju svojih roditelja. Fotografije u moju samostansku �eliju donose ne�to od njihove ljubavi.

Nov�anik (dokumenti)

Nov�anik nosim uvijek u istome d�epu od hla�a. Zato ne moram dugo tra�iti kad moram ne�to platiti. Nov�anik mi daje sigurnost. U njemu imam dostatno novaca da putem nato�im gorivo ili si na odmori�noj postaji priu�tim kapu�ino. U njemu imam i najva�nije papire. Zato se vrlo bri�no odnosim prema njemu. Zahvalan sam za njega. On je i izvor energije. Mogu si njime priu�titi okrjepu. Naravno znam i za posebnu dinamiku novca. Svjestan sam da novac slu�i ljudima i da nije tu za to da se njima definira ili se iza njega krije. Novac u snu predstavlja vlastite sposobnosti koje imam. Moja sestra mi je pripovijedala kako joj je u kolima s le�ajevima na putu u Rim ukraden nov�anik. Tada je bila potpuno ovisna o blagonaklonosti drugih ljudi. Nov�anik nas �ini neovisnima i slobodnima. Zato sam zahvalan da mi jo� nikada nije bio ukraden i do sada mi je omogu�ivao sigurna putovanja.

Telefon

U prvim samostanskim godinama nije nam bilo dopu�teno telefonirati ku�i. A ako smo morali telefonirati, tada je bilo komplicirano preko samostanske povezati se s vanjskom linijom. Danas je u me�umjesnom telefonskom saobra�aju a pogotovo s mobitelom puno jednostavnije. Zahvalan sam za telefonske razgovore s mojom majkom u kojima sam joj mogao re�i za �to joj zahvaljujem. Telefon odr�ava povezanost s mojom bra�om i sestrama. Ali u ra�unovodstvu telefon �esto postane i prava muka. Upravo kad pi�em pismo, neprestano zvoni telefon. Zatim mi prilaze ljudi koje uop�e ne poznajem. Ponekad se osje�am neza�ti�eno. To va�nije je za mene uzeti svjesno u ruke slu�alicu i podesiti se na nasuprotnika. A kad nemam vremena za razgovor tada me bri�no opho�enje sa slu�alicom omogu�uje ljubazno upozorava na moje granice.

Rokovnik

Moj rokovnik je moj neprestani pratitelj. Daje mi orijentaciju �to me danas ili �to me u ovome tjednu ili sljede�i mjesec o�ekuje. Na kraju godine meditiram o protekloj godini na temelju svoga kalendara. Sje�am se pojedina�nih susreta, raspravljanja, predavanja i te�ajeva. I zahvalan sam za sve �to mi je Bog u protekloj godini darovao. Pored moga pisa�eg stola visi kalendar sa slikama. Na po�etku tjedna ga prelistam, pogledam sliku, izreku tjedna i imena svetaca ovoga tjedna. Neki me sveci podsjete na ljude koji ovoga tjedna imaju imendan. Nekim se blagdanima svetaca radujem. Oni me dovode u dodir s onim �to su ovi ljudi �ivjeli. Ovi blagdani, koji su uneseni u kalendar, daju godini strukturu. I daju da u poslovni svijet u�e ne�to drugo: spasenje koje nam je Bog darovao a koje do nas ho�e doprijeti u blagdanima, Bo�ji Duh koji u svecima zasja na uvijek razli�it na�in.

Svije�a

Ujutro nakon prve jutarnje molitve pred svojom ikonom Krista zapalim nekoliko svije�a. One prostoru daju toplo svjetlo u kojem se osje�am ugodno. Jedna svije�a me mjesecima prati kod moje meditacije sve dok dogori. A svaka svije�a ima svoj vlastiti �ivot. Jedna gori ravnomjerno, kod druge moram uvijek pomo�i da se plamen ne digne previsoko i u mojoj sobi stvara �a�. Pale�i svije�u jam�im samomu sebi da me ispunja Bo�ja ljubav. Znam da Bo�ja ljubav ne ovisi o svije�i. Ali svije�a je za mene postala simbol za blago Bo�je svjetlo koje ne osu�uje, nego rasvjetljuje, koje ne osvjetljava prodornim svjetlom, nego koje me grije i svemu u meni i na meni dariva ugodan sjaj. Ponekad i svjesno zapalim svije�u za drugoga �ovjeka. Dokle god svije�a gori, moja se molitva za drugoga uzdi�e k nebu. Svije�a postaje izrazom moga razmi�ljanja i moje ljubavi prema ovome �ovjeku. I ja se nadam da svjetlo rasvjetljava i njegovu tamu i donosi toplinu u njegovu hladno�u.

Kri�

Neki sa sobom nose kri� kao privjesak. Drugi su svoju sobu ukrasili kri�em. Svatko s kri�em povezuje ne�to drugo. Ivan je u Evan�elju kri� shvatio kao ljubav do kraja. Isus nas je na kri�u ljubio do kraja. I sve je suprotno u nama obavio svojom ljubavlju. �ak i ono agresivno i pla�ljivo u nama dodirnuto je njegovom ljubavlju. I kri� je za mene znak slobode. Pavao govori o tome da je njemu svijet razapet. Mjerila ovoga svijeta, mjerilo uspjeha i neuspjeha, priznanja i odbijanja prekri�eno. Kri� je za mene znak slobode. Ja pripadam Bogu a ne nekom caru ili kralju nada mnom. I kri� je slika za to da mi negativne snage koje opa�am u dru�tvu ne mogu na�koditi. Zato s kri�em postupam pa�ljivo. Ponekad ga uzmem u ruku da sebi zajam�im da sam bezuvjetno voljen i za�ti�en od svega �to me ugro�ava.

Pribor za jelo

Mi monasi blagujemo u �utnji. Pritom kod stola slu�amo �itanja. Za vrijeme objeda upoznajemo subra�u. Jedni su pa�ljivi i oprezni sa svojim priborom za jelo. Drugi ga rabe kao oru�e (alat). Kao �to u radionici rukuju �eki�em ili odvija�em, tako i kod jela s no�em, vilju�kom i �licom. Sveti Benedikt govori o tome da sa stvarima trebamo postupati bri�no, kao sa svetim oltarskim posu�em. Jer jelo nas uvijek podsje�a i na Euharistiju. U jelu smijemo u�ivati dobre Bo�je darove i u njemu ku�ati ne�to od Bo�je dobrote i �ovjekoljublja. Misti�arke srednjega vijeka govore o slasti (slatko�i) Boga, o dulcedo dei. Da mogu tako ku�ati, moram s priborom za jelo bri�ljivo postupati s hranom. Ve� sam na�in kako u ruku uzimam no� pokazuje moj pa�ljivost ili nepa�ljivost. Poznajem subra�u koji celebriraju jelo no�em i vilju�kom. U njih postaje vidljivo da s priborom za jelo postupaju kao sa svetim oltarskim posu�em.

Ko�ara za papir

U ko�aru za papir vrlo �esto nepa�ljivo bacamo otpad, sve �to ne mo�emo rabiti. Na� domar nam je usadio da trebamo sortirati otpad. To vodi tomu da se dobro razmisli �to se smije baciti u ko�aru za papir a �to treba odlo�iti na drugo mjesto. Ko�ara za papir ima za mene i jedno drugo zna�enje. Znam za nastojanje da se neke stvari sa�uvaju. Zapravo ne znam ho�u li to ponovno trebati. Baciti to u ko�aru za papir �in je ostavljanja, rastanka. Zato me moja ko�ara za papir uvijek iznova poziva da se odijelim od nekorisna balasta, da neke stvari odva�no povjerim ko�ari za papir umjesto da to negdje skupljam. �esto stje�em iskustvo da �u to �to sam skupio kad-tad ipak baciti u ko�aru za papir. U�tedio bih si poneki posao da sam to ostavio ranije. Ko�ara za papir za mene je tako slika za to jesam li spreman puno toga ostaviti da bih pazio na jedino potrebno: na nutarnju skladnost i propustljivost za Boga.

Ki�obran

�esto imam peh sa svojim ki�obranom. Ili ga negdje ostavim, ili je pak vjetar toliko sna�an da o�teti ki�obran. Tako sam se u posljednje vrijeme naviknuo bri�no postupati sa svojim ki�obranom, uvijek ga �uvati na istome mjestu da mi bude na raspolaganju kad ga zatrebam. Ponekad mislim da �u malo ki�e podnijeti i bez ki�obrana. Jer ki�obran me su�ava. Ipak ako imam hrabrosti otvoriti ki�obran, osjetim ugodu. Hodati suh po ki�i ima vlastitu kvalitetu. Suh sam unato� ki�i. Miri�em miris koji ostavlja ki�a. I slu�am pljusak ki�e a da mi ne na�kodi. Tako ki�obran postaje prispodoba da sam usred nemira za�ti�en. Ki�obran izvorno zna�i ko�na presvlaka �tita kojim se za�ti�uje od neprijatelja. Tako me ki�obran upu�uje na za�titu koju mi dariva Bo�ja spasonosna nazo�nost usred ugro�enosti svakodnevice.

Klju�evi

Kod nas u samostanu ponekad na crnoj plo�i stoji priop�enje da je jedan od subra�e izgubio (zaboravio) svoj sve�anj klju�eva. Za neke je to opasno jer na svome sve�nju imaju va�ne klju�eve ili �ak generalni klju�. Tek kad njih izgube, osjete koje zna�enje on za njih ima. Bez sve�nja klju�eva osje�aju se nesigurni i neza�ti�eni. Klju� za mene ima dublje zna�enje. Otvara mi i zatvara prostore. Otvara mi nove prostore u mojoj du�i a �esto mi otvori i vrata do drugoga �ovjeka. Ponekad se pitam kako mogu prona�i klju� koji mi omogu�uje pristup drugomu kojega sam ranije susretao samo zatvoreno. U O-antifonama adventskoga vremena Isus je ozna�en kao Klju� Davidov: ,,Ti otvara� i nitko ne mo�e zaklju�ati. Ti zaklju�ava� i nikoja snaga ne mo�e otvoriti." A Isusa se moli da otvori tamnice mraka da bi u moju du�u prodrlo Bo�je svjetlo.

Pisa�i stol

Od svoga prethodnika u ra�unovodstvu preuzeo sam veliki pisa�i stol. Na�inio ga je na� stolar prije pedeset godina. Jo� mi i danas dobro slu�i. Ima puno ladica u koje mogu odlo�iti ono �to dnevno do�e. Unato� tomu svako malo imam problema sa pospremanjem svoga pisa�eg stola. Jednostavno do�e previ�e po�te koju ne mogu svaki dan obraditi. Tada sam radostan da mi moja tajnica svaki dan stol dovede u red. Tako�er sam zahvalan da puno toga na ovome stolu mogu obraditi za kratko vrijeme. Ne trebam i�i duge putove. Na pisa�em stolu nalazim sve �to trebam. Zahvalan sam za ovaj pisa�i stol. Poku�avam tako ga njegovati da mi jo� dugo slu�i. To je solidan stolarski rad. Dugo �e slu�iti ako s njim pa�ljivo postupam. Rado sjedim za pisa�im stolom da posvr�avam sve �to od mene tra�i posao u ra�unovodstvu. On je jednostavno tu i slu�i mi. Za njega sam zahvalan.

Stolna lampa

Dok �itam trebam dobro svjetlo. Ne �itam rado ako je mra�no. Zato sam zahvalan za svoju lampu na pisa�em stolu. Ona dobro obasjava knjigu koju upravo �itam. Tako �itam s u�itkom. Svakoga jutra nakon doru�ka radujem se da mogu �itati pri dobru svjetlu. To je lampa koja �tedi struju i ve� godinama gori na mome pisa�em stolu. Nikada se nije pokvarila. Zato sam zahvalan �to mi dobro slu�i. Kad sam u stranim ku�ama na te�ajevima i �elim �itati, tek tada primijetim kakvu lampu imam na svome pisa�em stolu. Zato ju �uvam i pazim. Ona pripada u moju sobu. Dio je moga osobnoga namje�taja. Srastao sam s njom. I ne �elim novu. Jer ona mi svaki dan daje sigurnost da �e mi svijetliti kad ju zatrebam da s u�itkom �itam.

Biblija

Na� knjigovezac uvezao mi je moju Bibliju u ko�u. Ina�e bi mi se potpuno raspala. Ovako ju sada mogu uvijek iznova uzeti u ruku i iz nje �itati bez straha da �u knjigu o�tetiti. Na mojoj Bibliji uop�e ne vidi� koliko je stara. Kad sam na putovanjima, uvijek ju imam uza se. Nave�er iz nje redovito pro�itam po jedno poglavlje. Osje�am da s �itanjem nikada nisam na kraju. Uvijek otkrivam nove vidike. Rije�i koje sam ve� �esto pro�itao, danas odzvanjaju posve druk�ije. Ponekad se spotaknem o odre�ene rije�i. Tada zastanem i o njima razmi�ljam. Odjednom mi puno toga o tajni Boga i tajni moga �ivota postane jasno. A Isus mi uvijek iznova daje nove spoznaje za put kojim idem kao monah i kao kr��anin. Nikada ne dolazim do kraja razmatraju�i o ovome Isusu. Tako mi je Biblija postala drag pratitelj i vo�a u �ivot.

Novine

Svaki dan �itam dnevne novine. Ne trebam televizor ni radio. Ali novine ne �elim propustiti. Najprije �itam regionalne novine. ,,Mainpost". Tu iskusujem ono najva�nije u politici. Ali mogu i kratko preletjeti �to je za mene zna�ajno u regiji. I �itam nad-regionalne novine ,,Die S�ddeutsche". Tu cijenim ne samo gospodarski dio, nego i feljton. Poznata novina daje mi mogu�nost da puno toga preletim. Ali znam gdje �u prona�i ono najva�nije. A ponekad si uzmem vremena da pro�itam �lanak u pozadini. Tako �itanje novina spada u moj svakodnevni ritual. Novina me ne informira samo o tome �to se doga�a u svijetu, nego mi nudi i tuma�enje dogo�enoga. New moram preuzeti tuma�enje novina. Ali to je jedno od mogu�ih tuma�enja koje me poti�e da sam stvaram svoje vlastite misli. Tako novina postaje za mene i mjesto meditacije. Iskusujem za �to i za koga trebam moliti kod na�e korske molitve. I novina me poziva da meditiram �to mi Bog preko doga�aja �eli re�i.

Ku�no zvono

U samostanu nas budi ku�no zvono u 4.40 sati. Ipak svoju osobnu budilicu podesim nekoliko minuta kasnije. Jer ku�no zvono �esto pre�ujem. Svoju budilicu jo� nikada nisam pre�uo. Tako mi ona daje sigurnost da pravodobno ustanem. Ponekad moram ustati jo� ranije, jer ve� u 4 sata moram automobilom na te�aj ili predavanje. Tada se smijem pouzdati u budilicu da �e me pravodobno probuditi. Ako sam ju prilikom putovanja zaboravio, jednostavno ne mogu mirno zaspati. Napet sam ho�u li pravodobno ustati. Tako mi je budilica pouzdan pratitelj. Ali ona mi govori i vi�e od toga: Poziva me da se probudim. Biti budan, odlo�iti san, izlo�iti se danu, to su va�ni duhovni stavovi. Gnoza �ovjekovo stanje vidi kao opijenost snom. On je svoje o�i zatvorio pred stvarno��u. Mistik zna�i: probuditi se za stvarnost. Budilica me dakle svakodnevno stavlja pred pitanje stvaram li sebi iluzije o svome �ivotu ili sam spreman probuditi se i izlo�iti se onome �to mi je Bog danas namijenio.

Priredio: Samostan sv. Margarite - Pag