Zaklju�ak

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!. (Psalam 4, 7)

U na�emu svijetu, koji se zove "postkr��anski", neophodno je zapitati se o budu�nosti kr��anstva. A to se pitanje, bar se tako podrazumijeva, uop�e vi�e ne postavlja. Osobe koje postavljaju takvo pitanje jako bi se za�udile kad bi ih tko iznenada zapitao: "Tko je za vas Isus Krist? Jeste li ga ve� u svome �ivotu susreli? Poznajete li ga? Jeste li ve� planuli ognjem �to ga je on do�ao baciti na zemlju?"( Lk 12, 49).

Vjerojatno bi odgovorile: "�to se o njemu zna? Malo toga. Stari su povjesni�ari jedva zabilje�ili njegovo ime. Evan�elja su ispovijesti vjere; ona nas ne obavje��uju o povijesnomu Isusu."

Taj nam odgovor zorno pokazuje va�an problem kr��anstva danas. Problem je u tome �to je u na�oj superkriti�noj i agnosti�koj kulturi lik povijesnoga Krista jako osiroma�en. Pamtimo jo� neka gledi�ta evan�elja, ali je Isusova osoba stavljena u zasjenak. Zamijenjena je idejom evan�eoskih vrijednosti, kao �to su bratstvo ili solidarnost, koje uostalom naj�e��e shva�amo na horizontalan, �isto humanisti�ki na�in.

Kako bi tako siroma�an Kristov lik, slabo �ivotan, jo� mogao privu�i i ponijeti ljude? A prije svega, kako bi se tako osiroma�eni Isus mogao gledati kao jedini posrednik izme�u Boga i ljudi, Spasitelj svijeta? Kako u njemu vidjeti Objavitelja Oca i bo�anskoga �ivota koji je ponu�en ljudima? Kako u njemu vidjeti Okupljatelja svih ljudi u jednu bo�ansku zajednicu?

Sto se pak evan�eoske poruke ti�e, ako se ona tuma�i neovisno o Isusovoj povijesnoj osobi, onda je i ona vrlo osiroma�ena. To vi�e nije prava Gospodinova poruka, shva�ena u svojoj dubini i samosvojnosti. Uzmimo kao primjer zapovijed bratske ljubavi. Isus ne ka�e samo: "Ljubite jedni druge", nego: "Ljubite jedni druge, kao �to sam ja ljubio vas" (Iv 13, 34; 15, 12}. Zapovijed ljubavi, u svojoj novosti i dubini, doista se ne mo�e razumjeti izvan tajne ljubavi otkrivene u Isusovoj osobi. Kr��anstvo gubi svoj identitet ako iz vida izgubi Isusovu osobu. Ono je tada tek neodre�ena religija ljudskoga bratstva.

Tko �e nam vratiti lijepo lice Kristovo? Jesmo li osu�eni na promatranje praznoga groba? Ili na praz- no nebo Uza�a��a? Ali Gospodin nam nije rekao: "Tra�ite me u zakutku mra�ne zemlje" (Iz 45, 19); on je svojim u�enicima rekao: "Vratite se u Galileju, ondje �ete me vidjeti" (Mt 28, 10).

U Galileju, to zna�i to�no onamo gdje se odvijao njegov obi�an zemaljski dio puta. Susret s uskrshni Kristom ne zbiva se izvan povijesti. Nije to neko subjektivno, bestjelesno iskustvo. Taj je susret osvjetljenje povijesti, pod svjetlom Duha Svetoga. Tu povjesni�arov pogled, ma kako nu�an bio, nije dovoljan. Jedino Duh koji je uskrisio Isusa mo�e nam otkriti tajnu ljubavi koja je bila u Sinu �ovje�jemu i re�i nam tko je Isus iz Nazareta. On nam jedini mo�e omogu�iti da u tami njegova �ivota vidimo sjaj transcendentne Ljubavi, vrhunac Bo�jega op�enja sa svijetom, uz istodobno objavljivanje na�ega istinskog �ovje�tva.

Pravo je poslanje Duha podsjetiti nas na povijesni put Isusov i u tome Sinu �ovje�jemu, tako tajanstveno bliskome nama, otkriti nam Sina Bo�jega kojemu je Otac dao svojega Duha u potpunosti. On nam u povijesnome Isusu otkriva Gospodina slave, objavljuju�i nam njegovu pravu veli�inu, veli�inu bo�anske ljubavi.

Od kakve bi nam pomo�i bilo promatranje proslavljenoga Krista ako bi ga ta slava morala odvojili od nas, rastjeloviti ga u neku ruku, i tako ga u�initi stranim na�oj ljudskoj tragediji? Velike slike iz Otkrivenja koje nam vje�noga Krista predstavljaju kao "Prvoga i Posljednjega, i �ivoga!... koji ima klju�e Smrti i Podzemlja" (Otk 1, 17-18) ne dopu�taju nam zaboraviti da �e Gospodin slave do kraja vremena biti "zaklani Jaganjac" te da �e samo u tomu svojstvu mo�i otvoriti zape�a�enu knjigu (Otk 5).

Od kakve bi nam pomo�i, s druge strane, bio obi�an spomen na Isusa iz Nazareta kad to sje�anje ne bi bilo iznutra osvijetljeno, obasjano uskrsnim svjetlom?

�ini se da je to smisao povratka u Galileju, dan nakon Uskrsa, i uskrsnoga sastanka �to ga je Isus ugovorio svojim u�enicima. �elio im je tako pokazati da slava Bo�ja u koju �e on u�i nije drugo doli sjaj te bo�anske ljubavi koja ga je vodila tijekom njegova puta po zemlji, sve do najvi�ega dara �ivota; i da je taj dani �ivot, koji je ja�i od smrti, sam Bo�ji �ivot dan ljudima.

Povratak u Galileju ne smije se poistovjetiti s osje�ajnim povla�enjem u zavi�aj. Nipo�to se tu ne radi o nostalgi�nome povratku u intimu po�etaka. Naprotiv, rije� je o novomu po�etku. Slaviti Gospodnju Pashu u Galileji zna�i otvoriti se velikomu naumu Bo�je ljubavi prema �ovjeku.

Izbor uskrsloga Isusa da �e Galileja biti mjesto njegovih ponovnih susreta s u�enicima ima iznimno veliko zna�enje. Vratiti se u Galileju pogansku zna�i cjelovito obuhvatiti Kristov misterij, otvaraju�i se univerzalizmu Radosne vijesti: "U�inite mojim u�enicima sve narode (Mt 28,19)." "Propovijedajte evan�elje svemu stvorenju" (Mk 16, 15). To je poslanje �to ga Uksrsli daje u�enicima.

Susret uskrsloga Krista u Galileji otvara dakle put prema iskustvu Isusova misterija u kojemu najintimnije zajedni�tvo s njegovom osobom ide ukorak s najve�im zajedni�tvom sa svijetom. Samo je takvo iskustvo kadro odgovoriti na duhovna o�ekivanja na�ega vremena.

Danas smo svjedoci bu�enja duhovnosti koja, �ak i u svojim iskrivljenim oblicima, izra�ava skrivenu te�nju na�ega vremena. Taj nas znak vremena propituje o na�oj sposobnosti pru�anja svijetu stvarnoga misti�nog iskustva Krista.

Neko� se u kr��anskoj izobrazbi mladih nagla�avalo moralno nasljedovanje Krista: Isus je bio predstavljen kao uzor savr�enosti, kao put koji valja slijediti. Tomu moralnom pristupu dodavala se, dakako, pouka o vjerskim istinama, koja je odre�ivala �to treba vjerovati o Gospodinovoj dvostrukoj naravi, ljudskoj i bo�anskoj, o njegovoj jednoj osobi i otkupiteljskoj misiji, itd.

Ta dva pristupa, moralni i dogmatski, uvijek su nu�na, ali ni izdaleka ne mogu iscrpsti nedoku�iva Kristova blaga. Jer ona, prije svega, ostavljaju Isusov misterij izvan na�ih �ivota; samo ga daju nazrijevati kao moralni ideal koji nije nikada doku�en ili kao transcendentnu istinu primljenu izvana. Ni jedan ni drugi pristup ne mo�e zadovoljiti duhovnu �ed koja �udi za istinskim iskustvom zajedni�tva.

Pashalni susret s Kristom u Galileji, naprotiv, pravi je misti�ni pristup. Djelovanjem Duha Svetoga u samome �ovje�tvu povijesnoga Krista otkrivamo objavu transcendentne Ljubavi, koja zra�i vje�nim �ivotom i nudi nam se besplatno. Primaju�i tu Ljubav, sudjelujemo u zajedni�tvu punine �ivota koji nas uzdi�e i nanovo stvara u na�emu najosobnijem bi�u, ali nas istodobno otvara beskrajnosti svijeta. Takvo nam iskustvo omogu�uje da proniknemo bit stvari: da vidimo kako smo no�eni i obavijeni Ljubavlju od koje sve nastaje i koja ne �eli drugo nego priop�iti nam svoj �ivot, svoju svetost, svoju radost i svoju slavu.

Bit �e jo� i uvijek �e na na�oj zemlji biti no�i. No�i tjeskobe i straha da nam srce prepukne. Ali ni�ta, ama ba� ni�ta ne �e nas mo�i rastaviti od misterija ljubavi koja se u Isusu Kristu objavila u na�oj povijesti. Ta je tajna tu, pred na�im o�ima "kao svjetiljka �to svijetli na mrklu mjestu" (2 Pt 1, 19). Dovoljno je da je samo pogledamo pa da uskrsna zora, sa svim svojim bljeskom, sjajem i slavom, svane u na�im srcima.

"Isus Krist ju�er i danas isti je - i uvijeke." (Heb 13,8).

Takav je on bio u svome »blagom dolasku«, takav je on u svojoj slavi. Pravi je Sin Bo�ji, ali jest i vje�no �e biti sin Marijin, Mesija poniznih, na� brat �udesno ljudskoga pogleda. A slava kojom zra�i njegovo vje�ito lice nije drugo nego sjaj najvi�e Ljubavi zbog koje je do�ao izvr�iti bo�anski stvarala�ki naum, otvoriv�i �itavo �ovje�anstvo bo�anskome zajedni�tvu.

�loi Leclerc