Psalam 1. mo�e se nazvati velikim natpisom nad �itavim psalterijem, njegovim svojevrsnim naslovom. Trijeznim, govorom, gotovo kao u formulama kao da �eli prenijeti grubu skicu, Psalam pred �ovjeka iznosi alternativu: put u propast - ili put Zakona.

Rije� je o radosti zbog Bo�jih zapovijedi. Tko danju i no�u razmatra o tome putu, "tome se ra�iri srce te u neizrecivoj sre�i zbog ljubavi tr�i putem zapovijedi Gospodnjih" - tako je sv. Benedikt (RB Proslov 49) sro�io svoje iskustvo da Bo�ja zapovijed nije ne�to �to �ovjeka sputava ili �to bi �ovjeku ograni�avalo njegove �ivotne mogu�nosti. "Ne kao teret, nego kao sre�u do�ivljava on dar Bo�je rije�i koja mu je darovana" (Erich Zenger). Svi dobivaju ako se dr�e Bo�jih zapovijedi. �idovstvo je svjesno da su zapovijedi u slu�bi slobode. �ovjek nije pljeva �to je vjetar raznosi. On dobiva svoje dostojanstvo, to zna�i svoju te�inu pred Bogom, svoju slobodu i svoju radost. Da, �idovstvo poznaje "Blagdan radosti zbog Zakona", "Simhat Torah". Tako je velika ljubav prema Zakonu i radost zbog Bo�jih zapovijedi, da �idovi na taj dan ple�u sa svitkom Tore u rukama.

Zakon daje upori�te te ujedno otvara put. Stojimo �vrsto poput drveta, te ujedno kora�amo putem. Dvije suprotne slike u Psalmu nisu u proturje�ju.

Dolazi mi na pamet re�enica Hilde Domin, koja rabi te iste slike: "Treba mo�i oti�i, a opet stajati �vrsto poput stabla."

Oti�i, dati se na put, te istovremeno �vrsto stajati i ostati - to ukazuje na dva lica koja pro�imaju na� �ivot.

Oti�i mo�e u negativnom smislu zna�iti: mu� napu�ta �enu s malom djecom; ili pak �ena napu�ta mu�a s hipotekom na novoj ku�i. �ovjek odlazi da bi pobjegao pred odgovorno��u, kad osje�a pote�ko�e, ili kad jednostavno vi�e nema volje nastaviti.

Suprotnost odlasku jest ostanak. No i tu treba razlu�iti stvari. Postoji ostanak koji zna�i oko�talost, hod u mjestu, tvrdokornost i uko�enost: "Neka sve bude po starome. Ni�ta se ne smije mijenjati."

Ako se malo pomnije razmotri i razmisli, takvi odlasci i takvi ostanci zapravo se svode na isto. Obojica, kako onaj koji odlazi tako i onaj koji ostaje, bje�e od �ivota. Obojica odbijaju trijezno i odgovorno prihvatiti �ivot koji konkretno �ive, premda znaju da im ga je Bog poklonio i povjerio. Niti jedan, kako onaj koji bje�i tako i onaj koji ostaje, ne �ele se mijenjati.

Psalam pak �eli da do�emo do jasno�e, da svojemu �ivotu pristupamo s istinom i odva�no��u.

Tada ostati zna�i: Svatko ostaje kod svojega uvjerenja, kod svoje istine, kod odluke koju je jednom donio. "Ostajem kod svoje rije�i!" "Odr�at �u svoja bra�na obe�anja. Ostajem sa svojim bra�nim drugom." "Ostajem kod svoje vjere, kod Isusa." To nema nikakve veze s tvrdoglavo��u, nego je rije� o postojanosti, vjernosti. Ostajem kod toga, unato� te�kim okolnostima i protiv svih trendova.

"Treba mo�i oti�i, a opet stajati �vrsto poput stabla", ka�e Hilde Domin. Kod hodanja jedna noga uvijek ostaje na tlu, dok druga iskora�uje prema naprijed.

Samo s obje noge napredujemo. Tko �eli odjednom iskora�iti s obje noge i oti�i sa svom silinom, neizbje�no pada jer vi�e nema pod nogama �vrsto tlo, ostaje bez upori�ta. Noga koja iskora�uje, uvijek treba nogu koja stoji. Tko se pak uko�i i ne iskora�uje, ostaje gdje jest, ne mi�e se s mjesta.

No ako je Isus na�a �vrsta noga, mo�emo iskora�iti, a da ne odemo. Ostaju�i u njemu, uvijek iznova pronalazimo ravnote�u.

Kamo i kome da idemo? Tko pokazuje usmjerenje, tko znade put? Zvijezde padaju. Ideali blijede. Ideologije koje su �eljele zavladati svijetom, sru�ile su se pred na�im o�ima. Velike rije�i i krilatice postaju prazne, mrtve.

Petar uime svih kr��ana odgovara: "Gospodine, kome da idemo? Ti ima� rije�i �ivota vje�noga! I mi vjerujemo i znamo: Ti si Svetac Bo�ji" (Iv 6, 68-69).

Rije�i �ivota. "Blago gladnima i �ednima pravednosti." "A ja vam ka�em: Ljubite neprijatelje..." "Tko izgubi �ivot svoj, taj �e ga spasiti." Isusova poruka nikada nije prazna, nikada prevladana. "Ja sam uskrsnu�e i �ivot."

To su rije�i od kojih se mo�e �ivjeti, rije�i koje daju �ivot, �ivot koji ostaje, koji vrijedi.

U papi Ivanu XXIII. prepoznajemo svetog i odva�nog Bo�jeg �ovjeka, u �ijem se �ivotu i djelovanju kao u malo koga ostvarivalo to "mo�i oti�i" i "�vrsto stajati poput stabla".

U svojemu nutarnjem prijateljevanju s Kristom stari je Papa pronalazio �vrstu staja�u nogu, tako da je bio spreman na odva�ne iskorake koji su za Crkvu bili osloba�aju�i. No to nije bio odlazak, bijeg, nego upravo suprotno. On ostaje u Kristu, �tovi�e tr�i k njemu dok napu�ta ono �to je naslije�eno, jer je mnogo od toga zastiralo pogled na Krista. Sam je to rekao: "Svijet se kre�e. No to je Bo�ji svijet. I mi se moramo kretati mlada i pouzdana srca. Pozvani smo, ali ne po�ivati na naslije�enim putovima, nego prihvatiti novu i ponekad tajnovitu Bo�ju budu�nost sa svijetom te s njome i�i."

Blago nama ako nam Bog podari ne�to od dobroga duha pape Ivana, od njegove odva�ne "mogu�nosti odlaska" i "�vrstog stajanja poput stabla" u Kristu.

Benedictus

______________________

RB = Pravilo Sv. Benedikta