"Zar nije posve�eni kale�, koji posve�ujemo, zajedni�tvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedni�tvo s tijelom Kristovim? A to zna�i: Jedan kruh, jedno tijelo smo mi, mnogi." (1Kor 10,14-17)

U tom zajedni�tvu pro�imaju se Bog i �ovjek.

Isus je predstavio novu vrstu kruha: kruh �ivota. Taj kruh treba rije�iti sve probleme gladi, jednom za svagda ima smiriti �ovjekovu glad za �ivotom. O njemu se �ivi do vje�nosti. Slu�atelji su odu�evljeni. "Daj nam toga kruha!" No Isusu ih ispravlja: "Ja nisam onaj koji vam daje kruh �ivota. Ja sam taj kruh!" Tko uistinu �eli biti sit, ne mo�e zaobi�i Isusa. Jer on svojim �ivotom i svojom smr�u daje vje�ni �ivot onome tko u nj vjeruje. Pod vje�nim �ivotom podrazumijeva se novi �ivot, koji zapo�inje ve� ovdje i sada, a tjelesnom smr�u ne zavr�ava nego prelazi u vje�nost. Ljudsku glad za �ivotom mo�e smiriti samo dar vje�noga �ivota. Kruh �ivota jest isti onaj kruh nad kojim u euharistiji izgovaramo Isusove rije�i: "Ovo je moje tijelo." Ako jedemo od toga kruha, on postaje dio nas. On je u nama. Kruh je dakle znak da Bog �eli biti u nama. On nam u kruhu daje svoju snagu, koju smo mi potom pozvani davati drugima. Ta je snaga druga�ija od one koju je Izraelcima davala mana u pustinji. Taj kruh ne siti od danas do sutra, njegova snaga nije prolazna. "Tko od njega jede, ne umire."

AP