Kri� je sredi�nji simbol kr��anske vjere, ali i prasimbol �ovje�anstva koji se mo�e na�i u svim ranim kulturama. Simboli�ku snagu okomite i vodoravne linije, polo�enih jedne preko druge tako da tvore kri�, mogu�e je objasniti time �to do izra�aja dolazi izrazito �ari�na, skupljanju sklona sredina te dinamika �etiriju krakova koji te�e prema van. U jednoj uskrsnoj propovijedi Hipolit Rimski (+ 235) naziva kri� "�vrstim upori�tem svemira" i "kozmi�kim sto�erom. On u sebi u jedinstvo sabire svu mnogoobli�nost ljudske naravi... On vodi u najvi�e nebeske sfere i svojim podno�jem utvr�uje zemlju, a prostranu atmosferu izme�u njih grli svojim neizmjernim rukama".

U kri�u kao znaku u Hipolitovom se tekstu razabire slika Raspetoga. Kozmi�ki je simbol, naime, u kr��anstvu dobio ljudsko lice, u Isusu Kristu. Univerzalno zna�enje kri�a kao znaka �ivota ne mo�e se zamisliti bez Uskrsa, jer samo �ivi daje smisao takvome gledanju. Kad Pavao (1 Kor 2, 2) pi�e: "Ne htjedoh me�u vama znati �to drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga", onda to zna�i da je u tom znaku Kristovoga predanja zgusnuto cijelo kr��ansko otajstvo.

Paul Claudel povezuje kozmi�ki i kristolo�ki aspekt u jednu, vrlo upe�atljivu sliku: "Nije Spasitelj protegnut i raspet samo na drvo, ne, nego na �itavi svemir, �ije je on �vori�te, �ije je sredi�te, �iji je smisao postojanja, �ije je srce, �iji je sto�er, �iji je bitni i vitalni dio ... U jednome dahu on �itav svijet privla�i k sebi, svojim ga rukama i nogama usa�uje u najve�e dubine svoje supstancije te ga vra�a svojemu Ocu ... Kri� je taj �in u sredi�tu svijeta."

Tko se zagleda u monumentalni kri� u opatijskoj crkvi u Sekauu, u vidljivim �e umjetni�kim oblicima razabrati ne�to od nevidljivog otajstva kri�a. �esto se kri� prikazuje i promatra - i odbacuje - samo kao prizor jednog �asa na Veliki petak. No vjera znade vi�e od toga, te bi stoga �eljela vi�e vidjeti. Zato se moramo prisjetiti kako su najraniji umjetni�ki prikazi kri�a u njemu prepoznavali znak pobjede. Nisu se prikazivali patnja i smrt, nego je prazni i ukra�eni kri� (primjerice kri� s dragim kamenjem) ukazivao, onkraj muke, na uskrsnu pobjedu Isusa Krista. Oko prijelaza s prvog na drugo tisu�lje�e javljaju se prvi veliki kri�evi s tijelom Raspetoga koji, vise�i u glavnom trijumfalnom luku, privla�e poglede sviju u crkvi. Teolo�ki se oni oslanjaju na sliku Krista koja je sadr�ana u posljednjim Isusovim rije�ima kod Luke i Ivana: On je Otkupitelj koji u slobodnom predanju pola�e svoj �ivot u O�eve ruke, a vjera �e na njegovome licu raspoznati onaj mir koji se krije iza rije�i: "Dovr�eno je!" Smrtna muka i krik zbog napu�tenosti od Boga, �to su prenijeli Matej i Marko, odra�avaju se u prikazima kri�a tek nakon romani�kog razdoblja.

Skupina raspe�a u Sekauu najstarija je od svih sa�uvanih skupina visoke i kasne romantike. Izvorno je stajala na oltarnoj ogradi, dok danas visi u triumfalnom luku nad glavnim oltarom. Tu je sredi�te crkvenoga prostora, to�ka u kojoj se spajaju glavna i popre�na la�a. Kri�na arhitektonska forma dodatno je vizualno nagla�ena upravo prizorom raspe�a. Nasuprot manjim figurama Marije i Ivana, Kristov je lik nagla�en visinom i ra�irenim rukama. Zbog dinamike pokreta prema gore i �irine koja grli prostor �ini se da je lik �iv. Ni na jednome mjestu nema naznake da je rije� o mrtvom obje�enom tijelu. Uska stopala polo�ena jedno preko drugog (tip s tri �avla) te na dva mjesta savinuto tijelo sugeriraju kako pogled treba usmjeriti prema gore, do glave koja izra�ava jasni naklon. Smireno lice kod nikoga tko ga pogleda ne�e pokrenuti gri�nju savjesti. Pokret ruku je nijemo ponavljanje Isusovih rije�i: "Kad budem uzdignut sa zemlje, sve �u privu�i k sebi" (Iv 12, 32). Ta nam je slika raspetoga dana kao znak nade. Gledanje u raspetoga, to je vjera kojoj je obe�an vje�ni �ivot (usp. Iv 3, 14-16). Marija i Ivan stoje pod kri�em upravo u tom stavu. Isusove ra�irene ruke - koje su sve ostavile kako bi se svima razdale - uzdignute su nad njima poput velikoga blagoslova.

U trima rukopisima u Sekauu, iz 12. stolje�a, prenesena je sekvenca o Kristovome kri�u. Ta pjesma poziva: "Uzdignite hvale na oltaru kri�a. Tu �e se orobljenima dati nova nada, zabadava." U dvadeset se strofa, rije�ima i slikama iz biblijske objave, navije�ta hvala kri�u. Promatra ga se kao veliki znak pomirenja - kao Bo�ji "plus" ispred na�ega svijeta:

Kri� sa svoja �etiri kraka

po volji Duha pokazuje

da se ondje nada di�e

gdje na zemlji vjera tinja

�to u ljubav se rasplamsava

i strpljenju mjesta daje.

Greda kri�a uzdu� i poprijeko

jedinstvo i mir prikazuje.

Ljude �to u Boga se ufaju

snaga mu ljubavi povezuje.

Priredio: Samostan sv. Margarite